Bili smo u gostima!
Svako toliko iznenadim se koliko ima inspirativnih malih stanova! Ponekad upadnem u zamku i dopustim da me uvuku u razgovor o kvadratima i kako ih ja definitivno imam premalo te kako bih trebala početi razmišljati o kupnji još kojega. Uvijek me uznemire takve dijagnoze. U svaki dio stana u kojem živimo ugrađen je dio nas i napustiti ovo mjesto u potrazi za tamonekim novim kvadratima čini se nezamislivo. Osim toga, više ne znam živjeti u većim prostorima. U svakom dijeliću praznog zida vidim toliko mogićnosti!!!
Živjeti u malom stanu je izazov! A živjeti u malom stanu i stvoriti dojam većeg prostora je umjetnost.
E, pa takvih umjetnika ima i među mojim prijateljima. Nedavno sam bila u gostima kod prijateljice s kojom dijelim strast prema uređivanju interijera. Njezin je stančić od četrdesetak kvadrata pravi odmor za moj duh. Svijetao i prozračan, neopterećen drangulijama i natruhama tuđih iskustava (suvenirima), vrlo je osoban i svaki je predmet s razlogom na svome mjestu. To je stan koji priča priču.
A priča ide ovako:
Na početku bijaše hodnik. Hodnik je bio svijetao i prozračan, a krasila ga je jedna romantična vješalica koju je uveseljavala platnena torba na točkice.
Dah Orijenta u pomičnim stijenama. Staklena klizna vrata dopuštaju suncu da iz spavaće sobe osvjetljava i dnevnu sobu. Izvrsno rješenje!
Dnevna soba okupana je prirodnim svjetlom! Zidom iznad kauča dominira duhoviti i znakovit "portret" deve!
Još jedan zabavni detalj koji krasi hodnik - drveni Kokonj! Naime, ko konj, a nije. Meni je prije deva, ali autor kipar zaklinje se u to da skulptura predstavlja konja. Pa smo ga isprobali!
Pa neka netko još kaže da u 40-ak kvadrata ne stane i samostalna skulptura!
Talent i mašta mogu svašta!
utorak, 11. prosinca 2012.
subota, 8. prosinca 2012.
Mala soba tri sa tri, a što u nju staviti
Žao mi je što se u Hrvatskoj još nitko nije dosjetio napraviti emisiju poput Small space big style. Američka je emisija izvrsna, osim što Amerikanci nemaju pojma što znači "Small space". U Hrvatskoj trosobni stan nije "small space". Kod nas je 22 kvadrata, 27 kvadrata, 38 kvadrata "small space". U 27 kvadrata sam živjela. Sa psom. Uredila sam ga u vrlo funkcionalan prostor. Sada kao tročlana obitelj sa psom živimo u 38 kvadrata i uspjeli smo nagurati i pijanino. Što je zapravo "manjak prostora"? Ja ne znam za to. Postoji samo funkcionalno i nefunkcionalno uređen prostor. OK, OK, osim što kanim unajmiti neki ormar u tuđem stanu za svoje haljine, ali to nije stvar stvarne potrebe već (sigurna sam) dijagnoze.
Dakle, dok se netko ne dosjeti takvoj emisiji u kojoj bih se hvalila svojim nadnaravnim sposobnostima guranja slona u šalicu kave, podijelit ću fotkice ovdje s vama:
Stančić od 38 kvadrata ne ostavlja mnogo prostora za spavaću sobu, dnevnu, blagovaonicu, a o radnoj da i ne govorimo. Zato smo se mi odlučili za "sve u jedan" rješenje. Stan smo kupili prije tri godine u prilično lošem stanju, odnosno vrlo loše održavan (trebali smo ga nekoliko puta ličiti da bismo se riješili žutih tragova po zidovima, zidovi su izgledali kao da je stan nekada gorio). Što se mene tiče, renoviranje nikada ne prestaje. Evo dokuda smo stigli.
1) Dnevno-radno-spavaća blagovaonica:
Ovo su naši stolci bubuške - odnosno dva ulaze pod jedan, najveći. Tako štedimo na prostoru - u jednom momentu imamo dva stolca, a u drugome šest. To je dizajn i ruku djelo mog beskrajno maštovitog i spretnog svekra.
Da ne bi bilo zabune čemu služi, na klavirskom sam bijelom stolcu naslikala i crne tipke. Stolac je bio smeđi, star i nikakav, sada je dvostruko veselje sjesti za klavir:
Kamo s knjigama? Uvis!
Kako nemamo posebnu spavaću sobu, spavaonica je uvučena i tako vizualno odijeljena od ostatka sobe. Tu bi doduše stao jedan kauč na razvlačenje i stoli za kavu, ali mi smo se odlučili za kvalitetan, masivni, ručno izrađeni krevet 2x2. I nismo pogriješili!
Dječja je sobica nastala pregrađivanjem kuhinje. Rušilo se tu i nešto zidova, postavili smo knauf između kuhinjskog dijela i sobice. Sada izgleda otprilike ovako. Ormar je izrađen po mjeri. Zasad smo zadržali klizna vrata koja su nekada pripadala kuhinji.
Dakle, dok se netko ne dosjeti takvoj emisiji u kojoj bih se hvalila svojim nadnaravnim sposobnostima guranja slona u šalicu kave, podijelit ću fotkice ovdje s vama:
Stančić od 38 kvadrata ne ostavlja mnogo prostora za spavaću sobu, dnevnu, blagovaonicu, a o radnoj da i ne govorimo. Zato smo se mi odlučili za "sve u jedan" rješenje. Stan smo kupili prije tri godine u prilično lošem stanju, odnosno vrlo loše održavan (trebali smo ga nekoliko puta ličiti da bismo se riješili žutih tragova po zidovima, zidovi su izgledali kao da je stan nekada gorio). Što se mene tiče, renoviranje nikada ne prestaje. Evo dokuda smo stigli.
1) Dnevno-radno-spavaća blagovaonica:
Ovo su naši stolci bubuške - odnosno dva ulaze pod jedan, najveći. Tako štedimo na prostoru - u jednom momentu imamo dva stolca, a u drugome šest. To je dizajn i ruku djelo mog beskrajno maštovitog i spretnog svekra.
Da ne bi bilo zabune čemu služi, na klavirskom sam bijelom stolcu naslikala i crne tipke. Stolac je bio smeđi, star i nikakav, sada je dvostruko veselje sjesti za klavir:
Kamo s knjigama? Uvis!
Kako nemamo posebnu spavaću sobu, spavaonica je uvučena i tako vizualno odijeljena od ostatka sobe. Tu bi doduše stao jedan kauč na razvlačenje i stoli za kavu, ali mi smo se odlučili za kvalitetan, masivni, ručno izrađeni krevet 2x2. I nismo pogriješili!
Dječja je sobica nastala pregrađivanjem kuhinje. Rušilo se tu i nešto zidova, postavili smo knauf između kuhinjskog dijela i sobice. Sada izgleda otprilike ovako. Ormar je izrađen po mjeri. Zasad smo zadržali klizna vrata koja su nekada pripadala kuhinji.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)











