ponedjeljak, 28. svibnja 2012.
utorak, 15. svibnja 2012.
Inspiracija
Inspiracija ili nadahnuće, zvuči poput vala ideja, poput vjetra u leđa, nečega energizirajučeg što nas ispunjava. E pa nije. Barem kod mene. To je obično breme koje je te često toliko ispunjava i preplavljuje, raste u tebi i rasteže te toliko da misliš da ćeš eksplodirati i znaš da moraš to izbaciti iz sebe. Dakle, više nešto poput povraćanja. Obično su dovoljni olovka i papir da sve to istresem iz sebe. S posljednjom točkom ozdravim. Potpuno. Preporodim se i sasvim sam mila i ljubazna osoba.
A postoje i druge vrste inspiracije. To su razni blogovi, časopisi i stranice za uređenje stana. Oni su obično lijekovi u stresnim situacijama. Naravno, ako mi je sve što je potrebno da ideju provedem u stvarnost nadohvat ruke. A ako nije, kao recimo sada, onda psujem ovu svibanjsku kišu koja se valjda nije dovoljno ispadala u travnju (koji je koliko je meni poznato prevrtljivi mjesec u kojemu kiša smije padati), i zbog koje nema Hrelića koji zapravo već dugo uopće nije na Hreliću i ne mogu nabaviti najprekrasnije i najrazličitije ručkice starih vitrina i koječega. Razmišljam o porculanskima, plastičnim, staklenima...
Njima kanim napasti vrata hodnika i zakrčiti ga još malo potpuno nepotrebnim stvarima poput šesnaeste platnene vrećice koju ionako svaki put zaboravim ponijeti u trgovinu, kaputića za psa koji koristi ravno tri najhladnija dana u godini, pet povodaca, a već nas drugi put policija ganja jer pas gotovo nikada nije na povocu, ma naći će se još nešto. Naučila sam bitnu stvar - kad ti ponestane nepotrebnih stvari, zaviri u mamin ormar, sigurno ćeš pronaći nešto!
A postoje i druge vrste inspiracije. To su razni blogovi, časopisi i stranice za uređenje stana. Oni su obično lijekovi u stresnim situacijama. Naravno, ako mi je sve što je potrebno da ideju provedem u stvarnost nadohvat ruke. A ako nije, kao recimo sada, onda psujem ovu svibanjsku kišu koja se valjda nije dovoljno ispadala u travnju (koji je koliko je meni poznato prevrtljivi mjesec u kojemu kiša smije padati), i zbog koje nema Hrelića koji zapravo već dugo uopće nije na Hreliću i ne mogu nabaviti najprekrasnije i najrazličitije ručkice starih vitrina i koječega. Razmišljam o porculanskima, plastičnim, staklenima...
Njima kanim napasti vrata hodnika i zakrčiti ga još malo potpuno nepotrebnim stvarima poput šesnaeste platnene vrećice koju ionako svaki put zaboravim ponijeti u trgovinu, kaputića za psa koji koristi ravno tri najhladnija dana u godini, pet povodaca, a već nas drugi put policija ganja jer pas gotovo nikada nije na povocu, ma naći će se još nešto. Naučila sam bitnu stvar - kad ti ponestane nepotrebnih stvari, zaviri u mamin ormar, sigurno ćeš pronaći nešto!
subota, 5. svibnja 2012.
I love... my balcony!
O, sunce, zasjalo si!
I moj se dnevni boravak seli na balkon :)
utorak, 1. svibnja 2012.
Prvi maj, prvo proljeće
Zašto mi za neke stvari treba dodatni poticaj? Ili dobar razlog? Voćna salata je jedna od tih stvari. Smiješno, zaš ne? Zraka sunca koju samo do sedam ujutro stignem uhvatiti na balkončiću dovoljan je poticaj za sve! I za pijanu voćnu salatu, i za poljsko cvijeće na stolu, i za kavu i kolače, i Marinu!
S proljećem je balkon tzv. salon za pušenje dobio novi smisao, kao, uostalom, još neki predmeti koji na njemu borave:
Pretplati se na:
Komentari (Atom)